Žena, majka, vučica

U našoj okolini će svaka žena koja počne otkrivati svoje istinsko ja, vrlo često biti proglašena egocentričnom i muškobanjastom.

Većina ljudi će glasnog i asertivnog muškarca okarakterizirati kao samopouzdanog, prirodnog vođu, dok će se za istu takvu ženu reći da je agresivna i neženstvena.

Korijen takvih određenja potječe iz vrlo rano utvrđene muške i ženske uloge, a veliku ulogu tu su odigrale i politika i katolička crkva, čiji su vođe gotovo bez iznimke bili muškarci. Žene nisu mogle reći ne niti izraziti svoje osobne potrebe, vrijednosti i granice, odnosno jasno i ponosno definirati svoj osobni integritet.

Iz socioekonomskih razloga morale su trpjeti samoću i osjećaj manje vrijednosti, inače su se izlagale opasnosti da budu ostavljene, isključene ili napuštene. Tako su žene postale poslušne i podatne.

Stvorena je paradigma - neposlušna žena ne može biti ni dobra partnerica ni majka, a s obzirom da uz dobro vodstvo uvijek ide i određena doza neposlušnosti, uvijek poslušna djevojčica ne može biti vođa.

Polazište ideje da se zdrava individualnost i moć identificiraju kao egocentričnost dolaze iz autoritarnih režima i fundamentalističkog tumačenja religije. Temelj toga nisu ni psihološke spoznaje ni egzistencijalni aspekti ljudskog života niti razumijevanje što je doista dobro za čovjeka, nego želja da se ima potpuna kontrola nad drugim čovjekom. Osim poslušnosti i komformizma to stvara i osjećaj krivnje i stida.

Kada govorimo o majčinstvu ili partnerstvu, to je sklizak teren, žena lako završi u ulozi žrtve. No, ta žrtva relativnog ili apsolutnog negiranja svoje individualnosti i osobnih potreba nužna je samo dok je beba jako mala i na početku ljubavne veze, kada pod utjecajem hormona objeručke žrtvujemo dijelove svog integriteta za iluziju "mi" te za apsolutnu, ugodnu ideju simbioze i međusobnog stapanja.

No, kako razina hormona opada, žene se suočavaju s važnim pitanjem - mogu li vojeti tog muškarca i istodobno s njime razvijati neku vrstu suživota u kojem će svatko od nas imati dovoljno prostora da bude ono što jest i da kao pojedinac raste i razvija se? Možemo li u našoj obitelji oboje biti vukovi predvodnici? To je nova paradigma braka i odnosa. O tome ovisi i dobrobit naše djece. Djeci trebaju takvi životni uvjeti i uzori da nauče kako voljeti, a da pritom ne unište ili ne zatome sebe.

Bliski odnosi partnerstva i majčinstva su odličan poligon za osobni razvoj, pa je prava šteta propustiti tu priliku radi naučenog obrasca da se žena treba podrediti.

SAMOUNIŠTAVAJUĆA LJUBAV

Ideja da žena treba žrtvovati svoj integritet i biti žrtva kao majka i kao supruga, ona plaća visokom cijenom - najčešće fizičkim i psihičkim zdravljem, disfunkcionalnim odnosima i samoćom. Nagrada koju žene očekuju za to žrtvovanje nikada ne dolazi.

Taj osjećaj krivnje prenijet će se i na sljedeću generaciju. Njihova djeca mogu presjeći taj začarani krug ako imaju dovoljno hrabrosti i osobnog integriteta.

OSOBNI INTEGRITET

Osobni integritet obuhvaća osobne granice, vrijednosti i osjećaje pojedinca. Pravo na odmor kada smo iscrpljeni. Pravo da volimo i budemo pažljivi kada to želimo. Pravo da kažemo ne. Pravo da stanemo u obranu svojih vrijednosti i borimo se za njih. Pravo da plačemo kada smo tužni i vičemo kada smo ljuti. Pravo da ostvarimo svoje snove i čežnje. Obveza svakog od nas je da njegujemo svoju individualnost, da smo svjesni svoje potpunosti kao ljudskog bića, te da imamo nepokolebljivu i bezuvjetnu obvezu prema vlastitim moralnim vrijednostima.

DOBRE DJEVOJČICE

Poželjne osobine djevojčice su ljubaznost, poslušnost, uslužnost, podatnost, slatkoća, mirnoća, blagost. Takve djevojke poželjne su supruge i radne kolegice. One su "jednostavne" i svima se uvijek svide.

Sve te osobine same po sebi nisu problematične. Problem nastupa onda kada ne postoji mogućnost drugog izbora - ako ne možemo birati kada želimo biti dragi, ljubazni i društveni, a kada želimo biti kakvi stvarno jesmo, autentični. Autentičnost je preduvjet za emocionalno i društveno zdravlje pojedinca, iz čega se razvija duševna izdržljivost, stabilnost i unutrašnja snaga.

Pritom je najvažnije pitanje - "što ja doista želim". To pitanje ne dovodi do egocentričnosti niti asocijalnog individualizma. Naravno, to pitanje može izazvati sukobe s autoritetima kojima se sviđalo kakve su te žene bile prije, kad su njima bili zadovoljni, jer su se odvojile od uloge uslužnih.

MAJKE I KĆERI

Mnoge majke u najboljoj namjeri pokušavaju svoje odrasle kćeri držati na kratkoj uzici i određivati im život. Imajući pritom najbolje najmere, zahtijevaju pd njih da se prezentiraju prema van kao kroz sliku "dobre djevojke" i da zatome svoju individualnost.

Prvi korak koji ta kćerka treba učiniti je strogo definiranje osobnih granica i ustrajanje na tome da te granice poštuju i njihove majke i svekrve. Ako žena nastavi biti poslušna i uslužna, nitko joj se za to nikada neće zahvaliti, samo će doći do ubijanja ljubavi prema majci ili svekrvi. Nijedna žena ne smije dopustiti da je netko spriječi da svoj život učini boljim.

Ako ste majka djevojčice, nemojte je pokušati oblikovati u "dobru djevojčicu, uslužnu princezu". Recite joj da joj nitko nema pravo određivati tko je ona doli nje same. Zadatak svake majke je da pomogne svom djetetu da nađe jednu konstruktivnu ravnotežu između prilagođavanja i individualnosti. Sposobnost prilagođavanja nam je važna, no ako radi nje izgubimo vlastiti integritet, ona nam samo donosi bol i patnju.

Ključno pitanje je - da li je moguće ostati vjeran sebi, a ipak biti uspješan, voljen i prihvaćen. Odgovor je svakako - da. Djetetu se svi dive kada je sposobno djelovati samosvjesno i odmjereno. Odrasla žena će vjerojatno doživjeti poneko okretanje leđa ili zloban komentar, no na kraju će sigurno biti u dobitku. Voljeti sebe i biti zadovoljan sobom mnogo je korisnije od gubitka ljudi koji nas prihvaćaju samo kada se uklapamo u njihovu sliku žene s kojima je uvijek lako.

Nemojte nikome zamjerati - ljudi najčešće ne znaju bolje i zato se ponašaju kako se ponašaju. Međutim, vi možete prekinuti taj začarani krug i preuzeti odgovornost, te poboljšati kvalitetu svog života. Time ste napravili i dobar preduvjet za zdrav odgoj djeteta - vaša kći će ih Vašeg primjera biti podržana da razvije svoju individualnost, a sin će cijeniti takve osobine kod žene i neće gledati na uslužnost i podređenost kao na ultimativne dokaze ljubavi.

Ovaj blog post čvrsto se oslanja na knjigu Jesper Juul - Kako biti vođa vučjeg čopora. Ako ste roditelj ili želite to postati, ili pedagog bilo kakve vrste, toplo preporučam knnjige ovog danskog terapeuta.