Moj prvi sat yoge

March 17, 2015

Ovo je priča većine polaznika Yoga studija VG o njihovom prvom susretu s yogom, napisana u prvom licu jednine. Zašto su došli na yogu, što im prolazi glavom za vrijeme prvog yoga sata i kako se osjećaju nakon svog prvog yogiranja, saznajte u ovom blog postu

 

 

Bole me leđa. Nije ni čudo s obzirom na moje pogrbljeno držanje od dugotrajnog sjedenja. Posljednjih nekoliko mjeseci razmišljam o tome da se počnem baviti nekom fizičkom aktivnosti. Nakon malog istraživanja, odlučujem se za yogu jer mi se čini da je to nešto što bi mi odgovaralo – vježbe za istezanje i jačanje tijela definitivno trebam jer se osjećam ukočeno i slabo, a komponenta za smirenje uma i bolji fokus mi svakako neće biti na odmet. Nekoliko kolegica i kolega na poslu već vježba yogu i od njih čujem samo riječi hvale, pa odlučujem pokušati. Prvi sat je ionako besplatan, uistinu nemam što izgubiti.

 

Nakon još malo istraživanja na internetu pronalazim yoga studio u svom gradu i dolazim na početnički sat. Dolazim 25 minuta prije početka sata i shvaćam da još nitko nije došao – uhhhhh nadam se da neću biti jedina osoba na satu! Odmah mi se sviđa što je yoga studio potpuno drugačiji od prostora za vježbanje u fitness centrima – svjetlo je prigušenije i toplo, gori nekoliko svijeća, osjećam neki neobičan, ali ugodan miris i svira dobra, ne preglasna glazba. Sviđa mi se ta intimna atmosfera. Pozdravlja me nasmiješeno lice yoga učiteljice, koja mi pruža ruku da se upoznamo.

 - Imate li kakvih tjelesnih ozljeda? – slijedi pitanje

 - Uhhh.. Mislim da nemam, osim što me bole leđa od sjedenja i ukočena su mi ramena  –     odgovaram.

 - Bez brige, to je uobičajeno. Pitam za ozljede da Vam mogu dati individualne upute za eventualne modifikacije pojedinih položaja ukoliko postoje određeni problemi primjerice s kralježnicom, koljenima i slično.  Puno sjedite? 

 - Huh, da. Uredski posao - odgovaram

 - Ovdje Vam je prostor za presvlačenje, kada se presvučete, uzmite svoju yoga prostirku i smjestite se gdje god želite – govori mi.

 

Dok se presvlačim, počinju stizati i drugi ljudi. Ima osoba svih dobnih skupina, pozdravljaju se međusobno, a yoga učiteljica ih sve zna poimence. To mi se sviđa. Uzimam svoju prostirku i smještam se u posljednji red, što je moguće dalje od prostirke od učiteljice. Dok čekam da počne sat, prostorija se polako puni drugim ljudima.

 

 

I počinje sat. Sjedim s prekriženim nogama i rukama na koljenima.

- Opustite ramena i lice. Usredotočite se na disanje i počnite ga produbljivati – govori nam učiteljica

Shvaćam da se ne mogu niti skoncentrirati na dah, niti opustiti i da mi glavom prolaze misli poput – što ću večerati? Kakvo će biti vrijeme sutra? Ako ne bude prehladno, možda da obučem proljetnu jaknu za posao? Nešto me svrbi. Da li da se počešem ili bolje ne? Ukratko, koncentracija 0 bodova.

 - Vratite pažnju na dah. – govori učiteljica

Uhhh da, disanje. Pokušavam disati dublje, kako nas upućuje.

Polako se počinjemo kretati. Nakon nježnih vježbi istezanja, počinjemo s vježbama koje se zovu Pozdrav suncu. Gledam više ljude oko sebe što rade nego što imam fokus na disanju i na sebi prema unutra. Hmmm, ovo baš i nije lagano. Ustvari, s čela mi se cijedi znoj i shvaćam da mi je odjeća poprilično mokra. Nekoliko puta mi prilazi učiteljica i daje mi individualne upute, poput – izravnaj nogu, više stisni stražnje stopalo u pod, digni kukove još gore. Svaka njena uputa mijenja položaj u kojem sam trenutno - shvaćam da me uči kako što funkcionalnije i sigurnije vježbati. 

 

Polako završavamo sa stajaćim vježbama i sjedamo na pod.

 - Promotrite kako se osjećate fizički i mentalno, govori učiteljica

Stvarno, osjećam se odlično.

U pretklonu naprijed ne mogu približiti prsa prema nogama. Pogledam djevojku koja vježba do mene – toliko duboko je u pretklonu, da joj je čelo dotaknulo koljena! Kako? Da li je ona s ovog planeta? Ja se mogu pomaknuti maksimalno 2 cm u pretklon i to je to.

 - Nije bitno koliko duboko ste u položaju. Bitno je da duboko dišete i da budete fokusirani na ono što se događa unutar vašeg tijela. – čujem sad već poznati glas.

Odlučujem je poslušati i što je više moguće se fokusirati na disanje i imati pažnju prema unutra. Shvaćam da je tako bolje. Da me to uistinu opušta i da na taj način imam bolju usredotočenost na to što radim i da tako mogu preciznije aktivirati određeni dio tijela.

Ubrzo dobivamo uputu da legnemo na leđa. Svjetlo se dodatno prigušuje i svjesno opuštamo dio po dio tijela. Nije mi nikad palo na pamet da mogu svjesno opustiti primjerice zubno meso ili prostor između obrva!

Time sat završava. Ne mogu vjerovati da je već prošlo 75 minuta! Ljudi oko mene, uključujući i mene su nasmiješeni, dobre volje i vidno opušteni.

 

Oblačim se i popričam s učiteljicom prije odlaska

 - Iskreno, moja očekivanja su bila je je yoga puno manje fizički intenzivna - priznajem

Ona se na to nasmije

 - Ahhh, svi to misle - odgovara. 

 

Ovo je super – stvarno se istegne i jača svaki mišić u tijelu, osjećam se opušteno i smireno. Nema bola u leđima niti ukočenosti u ramenima. Upisujem se i odlučujem krenuti s yogom. Osjećam se odlično!

 

Please reload

Posljednje objave

September 24, 2019

September 13, 2019

March 26, 2019

January 7, 2019

January 3, 2019

Please reload

Pretraga po Tagovima
Please reload

Pratite nas
  • Facebook Basic Square
Arhiva
Please reload

  • Wix Facebook page
  • Google+ App Icon
  • YouTube Classic