Pokret je lijek, a kauč nije

Jeste li ikad razmišljali zašto su danas fizioterapeuti traženi jednako kao programeri? Kako to da do prije 50-60 godina nisu postojali programi organiziranog masovnijeg vježbanja? Kako to da je zanimanje privatni trener odjednom postalo toliko traženo i uvrštava se na sve popise zanimanja budućnosti?

Odgovor je - prije nije bilo potrebe jer su se ljudi kvalitativno i kvantitativno kretali dovoljno. Postoji velika razlika u količini kretanja u modernom društvu u odnosu na količinu kretanja koju su prije obavljali.

Osim kvantitete, promijenila se i kvaliteta kretanja; mnogo više vremena provodimo u zatvorenom prostoru, jedva pomičići tijelo.

U svijetu gdje za sve imamo uređaje i radimo poslove na kojima sjedimo, te slobodno vrijeme provodimo ležeći, tijelo degradira jako brzo.

Zamislite npr. pranje veša. Danas imamo perilicu, dakle ubacimo 5-6 kg veša, perilica ga opere za nas, te ubacimo veš u sušilicu, koja ga za nas i osuši.

Kako se prije prao veš?

Pogledajmo filmić :

Što vidite? Ja prvo vidim ovdje jedan kvalitetan trening za snagu trupa i ruku, te mobilnost kralježnice i zdjelice.

Sad probajte čučnuti kao ove žene. Ako ne vježbate yogu ili nešto drugo gdje se radi na pokretljivosti, jako teško.

Ajmo sad malo o sušilici. Da nemamo sušilicu i da imamo obješen štrik negdje preko dvorišta, dizali bismo ruke kako bismo objesili mokru odjeću. Sa sušilicom ništa od toga.

Kada ste zadnji put podigli ruke iznad glave? Možemo se nadati barem da imamo visoke ormare, s nekoliko teško dohvatljivih polica!

Dakle, propustili smo već 2 treninga zahvaljujući tehnologiji! Taj popis može ići u beskonačnost, toliko su ljudi prije bili više fizički aktivniji.

Ovdje možete pročitati moj blog post o kroničnom nedostatku kretanja i posljedicama.

U modernom društvu za gotovo sve aktivnosti (tipkanje, vožnja) ruke su ispred tijela, što znači da se smanjuje opseg pokreta u ramenima.

Mnogi problemi s mišićno-koštanim sustavom dolaze od nedovoljnog kretanja i zato naše tijelo pati.

Primjerice ako su vam leđa oslonjena na naslon dok ovo čitate, to znači da umjesto vaših trbušnih mišića naslon odrađuje posao da trup ostane uspravan.

Ako sjedite na stolici, skraćuju se stražnji mišići na nogama, popularno zvani zadnje lože. Te kratke lože doprinijet će skraćivanju mišića i konektivnih tkiva u donjim leđima. I na korak smo od bolne reakcije tijela.

Tijelo ima tendenciju da čuva energiju. Zato smo skloni naslanjati se na naslone, sjediti na stolicama umjesto na podu i lijeni smo vježbati. Čak i kad stojimo, naslonit ćemo se na kuk i težina tijela će potonuti na jednu stranu, stavit ćemo ruke iza leđa ili izbaciti zdjelicu unaprijed. Na taj ostajemo uspravni, a mišići trupa ne moraju biti aktivni. Pasivan način stajanja i štednja energije imao je smisla kada su se ljudi kretali kilometrima u potrazi za hranom i prali rublje u rijekama. No danas, kada nam je domet hodanje od kauča do kreveta, takav način stajanja i sjedenja koštat će nas slabih, nerazvijenih mišića i degradacije ligamenata i zglobova.

Najveći kompliment za mene je kada mi moji polaznici pričaju kako su počeli više pažnje obraćati na posturu tijela dok sjede, stoje ili hodaju. Uvjerena sam da je to izuzetno bitno i da će promjena u načinu na koji se krećemo, sjedimo i stojimo donijeti enormne rezultate.

Smatram da je neizostavno da dio svakog kvalitetno složenog programa vježbanja bude držanje ili postura, kako bismo osvijestili nepravilne obrasce i obratili pozornost na njihovo poboljšavanje. Na taj način poboljšat će se kvaliteta svih pokreta koje radimo kroz dan, što će dovesti do sretnijeg, zdravijeg i funkcionalnijeg mišićno-koštanog sustava, koji će onda iz zahvalnosti prorijediti ili potpuno prestati podsjećati nas na sebe kroz bolove i napetost.