Pravo na slobodu
„Sloboda je mogućnost samostalnog, nezavisnog djelovanja, mogućnost samoodređenja čovjeka. Sloboda se odnosi u općenitom smislu na tvrdnju biti „slobodan“ (neograničen, nezarobljen). Francuzi su ustanovili da je stanje slobode prirođeno čovjeku radi činjenice da posjeduje dušu i svijest.“, prve su tri rečenice na Wikipediji koje definiraju pojam slobode.
Za ovaj blog post inspirirala me moja draga prijateljica, koja je pred odlukom davanja otkaza na poslu s kojim nije sretna. Premda godinama promišlja svoju odluku i ima plan za izlaz – ima ušteđevinu i našla je način na koji će zarađivati novac, jako se boji. Jer posao na kojem radi sada je siguran. Do penzije. No, ona je nesretna na tom poslu.
Sve što je ona prošla, prošla sam i sama. Nakon fakulteta sam zaglavila na poslu kakvog nisam htjela – kao službenik u lokalnoj samoupravi. Nisam bila sretna. Posao me nije ispunjavao ni na kojoj razini, radila sam ga isključivo radi plaće, a moja duša je polako kopnila - nisam imala slobodu.
Moj život nije imao svrhu. Imala sam osjećaj da ne doprinosim društvu. Bilo je dana kada sam bila izuzetno tužna. Kada su mi ruke i noge bile kao od drveta, kada ih je bilo teško pomaknuti. Danas, s vremenskim odmakom, mogu reći da su to bili znakovi depresije. Moja duša bila je nesretna. Jer, duša čezne za slobodom. Sjećam se dugih šetnji s partnerom, u kojima smo zajedno gradili izlaz iz moje situacije. On mi je pomogao da vjerujem da imam pravo na život kakav želim. Da imam pravo na slobodu. Pravo na svoju definiciju slobode. Definiciju koja se ustvari podudara s prvom rečenicom definicije slobode na wikipediji - mogućnost samostalnog, nezavisnog djelovanja, mogućnost samoodređenja čovjeka. Jer strah nije dovoljno dobar izgovor za život u kojem nisi sretan.
Ta definicija slobode u mom slučaju bila je – živjeti od yoge. Otvoriti svoj studio, ne preveliki, i podučavati yogu. Imati redovnu osobnu praksu, konstantno se educirati, te čitati knjige o anatomiji i filozofiji yoge. U to vrijeme išla sam na Teacher training iz yoge, obuku za učitelje yoge. Rekla sam Sandri, voditeljici programa svoju namjeru – da imam želju dati otkaz i krenuti u Velikoj Gorici s yogom. Ona me maksimalno podržala u tom trenutku, dala mi je praktične savjete koje sam poslušala. „Imam dobar osjećaj oko toga. Uspjet ćeš jer si autentičan yogi“, rečenica je koju ću pamtiti cijeli život.
Podrška mog partnera Denisa bila je presudna – da bismo financijski izdržali moj otkaz, pronašao je dodatni posao. Bila je to lekcija iz ljubavi i požrtvovnosti za slobodu voljene osobe koju također pamtim dok sam živa.
Kada sam obznanila svojoj obitelji da ne želim raditi više posao zbog kojega kopnim i da ću početi podučavati yogu u Velikoj Gorici, mislili su da sam skrenula. Nisam nikada živjela u Velikoj Gorici, nisam tada znala niti jednu jedinu osobu koja bi mi išla na yogu iz Velike Gorice. Odgovarali su me od mog plana. I danas, više od godinu dana poslije, još uvijek se uče nositi s mojom odlukom i prihvatiti je potpuno.
Počela sam voditi u jednoj dvorani u Velikoj Gorici. Cure koje su krenule tada na yogu, velik dio njih ide i danas. Sprijateljile smo se instantno i iskreno. Nakon mjesec dana selim se u Veliku Goricu, unajmljujem mali prostor i tako nastaje prvi studio yoge u Velikoj Gorici u povijesti ovog grada. Polako se skupljaju ljudi zainteresirani za vježbanje yoge i taj prostor postaje premali, te se nakon nekoliko mjeseci selimo u današnji prostor, koji može primiti 20 ljudi.
Osjećaj straha radi neizvjesnosti danas je puno manji. Naučila sam da je ustvari i normalno ponekad se bojati kada nemaš fiksna primanja, kada nikad ne znaš s koliko novca raspolažeš nakon što platiš sve troškove. Naučila sam se s vremenom bolje nositi s osjećajem neizvjesnosti – kada primijetim da se prikrada, prihvatim ga da je tu, ali idem dalje – ne predajem se strahu. Ne dozvoljavam da me strah koči.
Imam svoju slobodu. Radim ono što uistinu volim najbolje kako znam. Nije mi više zlo u nedjelju navečer jer je sutra radni dan, niti živim da bih dočekala petak. A to je vrijednije od tzv. sigurnosti radnog mjesta.
Moj život ima svrhu jer mijenjam ovaj svijet na bolje - u svom mikrookruženju podržavam promjenu života svojih polaznika. Promjenu na bolje. Govore mi kako ih ne boli tijelo, kako su snažniji, kako se lakše nose s poslom, bolestima, promjenama. To daje svrhu mom životu i osjećaj koji imam nakon što nekome pomognem da podržim promjenu na bolje ne može se mjeriti s novcem.
Također, prilagodila sam svoje trošenje – na odjeću, šminku i uređivanje trošim minimalno. Shvatila sam da nas kupovina stvari koje nam ustvari ne trebaju ne čini sretnima.
Sretna sam jer sam se uspjela izboriti za svoju slobodu, za život koji smatram vrijednim življenja. Svi mi imamo slobodu odabira da živimo životom koji od nas očekuje društvo, ili da preuzmemo odgovornost za vlastitu slobodu i pustimo da nas vode naši najintimniji snovi. Da realiziramo naše najskrivenije želje.
Da živimo onako kako želimo, da živimo svoju slobodu. Da ne dopustimo da strah upravlja našim životom, da ne ostajemo zaglavljeni na poslovima, u odnosima ili s načinom života koji nas čini nesretnima.
Kada se vodimo kroz život s idejom slobode, kada se usudimo realizirati svoje snove, osjećaj svrhe, unutarnjeg mira i spokoja koji dolazi kao nagrada jednostavno nema svoju cijenu.
