Pomirljive razlike zapadnjačkog i istočnjačkog pristupa zdravlju
S obzirom da sam po struci dipl.ing., a po zanimanju učitelj yoge, te dvije strane moje ličnosti isprepliću se. Tako često ispada da sam za svoje prijatelje yogije "previše na zemlji", dok me prijatelji koji se ne bave yogom gledaju kao otkačenog hipija, koji samo "brije na prirodno".
Prava je istina, barem kako ja to vidim, da sam negdje na pola puta – vjerujem da nismo samo ovo tijelo i da postoji nešto više, no isto tako nisam sklona slijepo vjerovati u nešto samo zato što mi je netko to rekao i bježim od fanatičnog pristupa bilo čemu.
Trebalo mi je nekoliko godina da dođem do toga da je moja osobna istina da su zapadnjački i istočnjački pristup zapravo 2 stranice jednog novčića i da ne moram birati, nego mogu koristiti oba i uzeti ono što mi je potrebno u određenom trenutku.
Pod istočnjačkim pristupom podrazumijevam pristup koji će u traženju terapije za svaku bolest gledati na čovjeka kao biće u cjelini – na njegovo emotivno, mentalno, fizičko i duhovno stanje, pa će tako i pristupati liječenju.
Pod zapadnjačkim pristupom podrazumijevam dijagnozu određene bolesti na temelju simptoma te njeno tretiranje kroz propisivanje lijeka/operaciju i slično.
Generalno je zapadnjački pristup učinkovitiji kada nam je potrebna brza pomoć, ili u akutnim fazama bolesti, poput kirurške operacije nakon neke ozljede ili kure antibiotika radi infekcije. No, kada govorimo o kroničnim bolestima poput alergija, raznih hormonalnih poremećaja, ili raznim psihosomatskim bolestima, tu itekako ima smisla potražiti pomoć u istočnjačkim metodama poput ayurvede, shiatsua, yoga terapije, tajlandske masaže, akupunkture ..
Počela sam se baviti yogom jer od rođenja imam atopijski dermatitis – kada bih imala neki stres u životu (ispit na faksu, sukob s nekime, stresni period na poslu .. ), dobivala bih jake crvene fleke po tijelu, koje bi me jako svrbjele. Koristila sam puno kortikosteroida, koji su jedini mogli brzo umiriti kožu, te razne kupke, ulja i slično, na što sam trošila povelik dio svojih skromnih studentskih prihoda. Shvatila sam da zapadnjačka medicina nema odgovor na moju atopiju i odlučila pogledati što se nudi s druge strane.
Negdje sam pročitala da bi yoga mogla pomoći i tako sam otišla na svoj prvi sat yoge te našla svoj životni poziv, a i atopijski se povukao. Nisam desetak godina koristila kortikosteroid, jednostavno nije bilo potrebe.
No, prije nekoliko tjedana dogodila mi se na osobnom planu jedna velika promjena, a atopija mi se pojavila na mjestu na kojemu nikada prije nije, te sam uzela opet "kortić", mažem dok mi se ne smiri i analiziram zašto me to toliko pogodilo.
Poanta je da se zapadnjački i istočnjački pristup ne moraju međusobno isključivati. Bitno je da sami preuzmemo odgovornost za svoje zdravstveno stanje. Određena emotivna stanja mogu dovesti do tjelesnih promjena, koje se onda odražavaju i na tijelu. Možemo promatrati svoje emotivne obrasce i raditi na njima, osobito ako uočimo da nepovoljno djeluju na naše zdravlje. Želim naglasiti da ovdje ne mislim da je svaka osoba odgovorna za svoje stanje, jer naravno da udio igra i genetika i statistika.
Pobornik sam pristupa u životu da je bitno pronaći ravnotežu i biti otvoren za različite pristupe istom problemu.
Mislim da nijedan ekstrem nije potreban niti zdrav – niti kada govorimo o prehrani, niti tjelesnim naporima, niti pristupu životu, niti stavovima.
Ljepota je u tome da sami istražujemo, prepoznajemo i primjenjujemo ono što nam odgovara u određenom trenutku, da budemo otvoreni za sve pristupe i da tražimo svoju osobnu formulu za zdravlje i životnu radost.
