Inspiracija se zove Lucija

Mnogo snage i inspiracije mi je potrebno da bih bila fizički i mentalno spremna voditi 14 satova yoge tjedno, istovremeno svaki dan odraditi svoju osobnu yoga praksu, učiti o

anatomiji i filozofiji ove predivne vještine – yoge, te istovremeno mogla obavljati sve one

poslove koje moraš kada si "sam svoj gazda", a sve to kako bih ja kao

učitelj rasla te na taj način omogućila da yoga studio koji vodim bude poligon za

rast svim polaznicima.

Inspiraciju za svoj život i posao pronalazim u svojoj osobnoj praksi yoge, u

knjigama koje čitam i u prirodi koja nas okružuje. No, s vremenom su mi najveća inspiracija ipak postali moji polaznici - njihove životne priče, izazovi koje su prolazili ili prolaze u životu te povratna informacija kako yoga ima pozitivan utjecaj na njihov život daju mi snagu da nastavljam put kojim sam krenula.

Posebna inspiracija mi je mojih 7 polaznica, odnosno bolje rečeno 7 heroina koje vode bitku

ili su pobijedile karcinom – gledati ih kako s voljom dolaze vježbati i kako su pune volje i ljubavi za život i kako se bore, poseban je osjećaj. S teškom dijagnozom dolazi i mudrost, ona životna mudrost, spoznaja o jednostavnosti i ljepoti života i same činjenice da postojimo i imamo priliku za iskustvo života.

Ovaj blog post posvetit ću najmlađoj od njih, najvećoj inspiraciji i mladoj ženi kojoj se divim – Luciji.

23. rujna 2014. godine sam dobila mail ovakvog sadržaja:

"Poštovani,

imam osamnaest godina i voljela bih početi vježbati yogu, međutim imam tumor na mozgu i mnogi su mi rekli da to nije najpametnije, zanima me vaše mišljenje. Moram napomenuti da sam zadnju kemoterapiju primila prije 18 mj. Voljela bih doći i osobno s nekim porazgovarati, ako je to moguće.

Lijep pozdrav, Lucija"

Nakon što sam nekoliko puta pročitala tih par rečenica, odgovorila sam

"Draga Lucija,

u našem studiju imamo 6 osoba s dijagnozom zloćudnog tumora, od kojih su neke u fazi primanja kemoterapija, neke ih čekaju, a neke su baš kao i ti završile kemoterapiju.

I mogu ti reći iz tog iskustva - njih 6 ide redovno na yogu i kažu da im znatno pomaže, naravno ne samo fizički, nego i mentalno i psihološki za lakšu svakodnevnicu (ti ćeš znati i bolje nego ja što želim reći).

Kako se ti inače osjećaš, da li možeš primjerice zamisliti da bi mogla bez problema odraditi npr. uspon na Sljeme, ili još uvijek dosta osjećaš posljedice kemoterapije? Ovo pitam da znam koji program da ti preporučim. Brankica"

Uslijedio je odgovor:

"Hvala na tako brzom odgovoru!

Ne osjećam posljedice kemoterapije, pa mislim da mi uspon na Sljeme ne bi stvarao probleme.

LP Lucija"

Nakon nekoliko dana, u pratnji svoje mame, došla je na probni sat yoge.

Kada sam je pogledala u oči, sjećam se da sam pomislila – ovo su najmudrije oči

koje sam ikada vidjela. Velike, velike, velike smeđe tople i pametne oči 18-

godišnje djevojke koja je s 15 godina morala naglo odrasti i proći toliko toga

koliko većina nas ne prođe u cijelom svom životu.

S obzirom da je za vrijeme cijele srednje škole bila oslobođena tjelesnog, da joj

je tijelo bilo slabo od zabrane bilo kakve fizičke aktivnosti i iscrpljeno od

zračenja, rekla sam joj da je najbitnije da duboko diše, da bude strpljiva i da će sve drugo

doći s vremenom. Pokazala sam joj način na koji dišemo na yoga satovima i

asanu koja služi za odmor, Balasanu i rekla joj da bude nježna prema

sebi. Poštivala je svoje tijelo i svoje mogućnosti. Prvi sat je više od polovice

vremena provela u odmarajućem položaju djeteta jer se brzo umarala. No,

to je nije obeshrabrilo i postala je redovna polaznica. Svakog sata je sve kraće i

kraće vrijeme provodila u položaju za odmor, a zadnja 2 mjeseca se prebacila s

početničkih satova na jutarnje "Flow" satove, koji su fizički poprilično zahtjevni

i odvježba ih bez problema!

San joj je postati psiholog, te vrijedno uči kako bi položila državnu maturu s

dobrim ocjenama i upisala toliko željenu psihologiju. S obzirom na njezinu volju

i odlične ocjene iz gimnazije, u uspjeh ne sumnjam.

Njezin optimizam, jednostavnost, te pametne i drage oči su mi istinska

inspiracija. Toliko ima zrele stavove o životu, toliko se mudrosti krije u tom

krhkom, a opet nevjerojatno snažnom duhu.

Zamolila sam Luciju da mi odgovori na nekoliko pitanja, što slijedi u nastavku ovog blog posta.

Lucija, U čemu pronalaziš inspiraciju?

-Mislim da ne bi trebala postojati inspiracija za život, sam život bi trebao biti inspiracija. Treba živjeti, raditi ono što voliš i biti okružen ljudima koji te razumiju.

Da li ti je i kako pomoglo vježbanje yoge?

- Puno sam prošla u zadnjih pet godina i nakon svega ostane puno strahova i nervoze, a yoga mi je u tome jako pomogla, smiruje me, opušta i daje energiju, jednostavno se osjećam bolje.

Što se fizičke strane tiče, nakon dugog ležanja u krevetu, uz yogu sam vrlo brzo ojačala i naučila kako vježbati lagano, bez forsiranja.

Kada bi mogla dati savjet velikoj skupini ljudi, što bi im poručila?

- Nemojte dopustiti na da vas netko razuvjeri u ono što zaista vjerujete! I ne sažaljevajte se, to znači da u sebe ne vjerujete dovoljno.

Kako misliš da te iskustvo bolesti koju si prošla oblikovalo i možda promijenilo kao osobu?

- Mislim da sam odrasla kroz svoju bolest. Shvatila sam stvari za koje bi mi, da je bilo drugačije, trebalo puno vremena, godine, desetljeća. Mnogi kod takvih iskustava (koji nisu osobno prošli kroz to) gledaju samo onu negativnu stranu, a ja sam otkrila koliko sam jaka i hrabra. Otkrila sam tko ce biti uz mene u najgorim trenucima, a tko će se samo okrenuti, dok ne prođe. Sada drugačije gledam na različite situacije, na život. Neke stvari koje su mi bile bitne sada su potpuno nebitne i obrnuto.