Njegujmo tijelo kako ono njeguje nas
- Brankica Butorac
- Oct 27, 2021
- 3 min read

Jedna od najljepših riječi na engleskom jeziku mi je "nurture", čiji doslovni prijevod ne postoji na hrvatskom. Najbliže što mi imamo na hrvatskom bi bilo "hraniti s ljubavlju", odnosno njegovati.
Kroz tu ideju može se opisati i osnovna ideja mog pristupa vježbanju - da kroz pokret njegujemo i slavimo svoje tijelo, da je svaki pokret koji činimo izraz poštovanja i zahvalnosti prema tijelu. Da kroz pokret vraćamo tijelu ljubav koju nam svakodnevno daje. Takav pristup njegujem u vlastitom vježbanju, a trudim se i svojim polaznicima pomoći da prihvate, njeguju i poštuju svoje tijelo.
Kao i do svih zaključaka do kojih u životu dođemo, bila sam vođena osobnim iskustvom. Moj odnos s tijelom se naglo zakomplicirao kada sam ušla u pubertet. Širenje bokova, prve strije i one dvije točkice kada bih baš jako stisla bedra sam proglasila celulitnim bedrima, koje sam od tada krenula skrivati. Počela sam doživljavati svoje tijelo kao manjkavo, prepuno mana i prestala nositi hlače do pola bedara.
U posljednjih nekoliko godina, sazrijevajući i rješavajući se Photoshop standarda iz modnih časopisa, učim se gledati na tijelo drugačije i pristupati mu na prijateljskiji način.
Postajem zahvalna za to što je tijelo trpilo manjak sna za vrijeme studiranja i noćnih izlazaka, za sav alkohol koji sam tada unosila u sebe, što niti sam pazila da jedem zdravo, niti da vježbam. Tijelo je sve to strpljivo podnosilo, eliminiralo štetne tvari i čekalo da ga krenem njegovati.
Postajem zahvalna što tijelo surađuje sa mnom u nastojanju da već godinama nemam simptome atopijskog dermatitisa.
Kada sam počela s otkrivanjem vježbanja kroz yogu, nije to odmah bilo njegovanje tijela. Nisam prirodno baš fleksibilna osoba, pa sam bila nezadovoljna s tijelom što primjerice nije sretno u lotusu, što mi jako duboke rotacije kralježnice ne odgovaraju i što ne mogu vježbati fizički intenzivno koliko sam smatrala da trebam.
Ne znam točno u kojem trenutku sam prestala s dvosatnim vježbanjem 4-5 puta tjedno, jer sam shvatila da sam pod konstantnom upalom mišića, no tada se moj odnos prema tijelu i prema vježbanju drastično promijenio.
Od tada vježbam koliko mi u tom trenutku paše. Ostajem, promatram senzacije i dišem. Nema guranja, nema stremljenja i nije mi bitan fizički napredak. Ne vježbam više položaje za koje uviđam da mi ne odgovaraju. Od tada vježbam s opuštenim licem, uživajući u pokretu. Bez očekivanja od tijela. Bez osuđivanja tijela. Bez da me vječno nezadovoljni ego vodi u neko samodokazivanje.
Evo primjera na koji mi je tijelo zahvalilo. Slika s lijeve strane je iz 2014., a desna 2016.
Obratite pozornost na lijevo rame - kako se kroz 2 godine vježbanja tijelo samo balansiralo i vratilo u poravnjanje.

Osim kroz promjenu pristupa vježbanju, dajem tijelu bolju hranu kroz kvalitetniju ishranu.
Ne dopuštam si više da sam neispavana.
Kada vidim da sam umorna, uzmem si 2-3 dana pauze od svega.
I pogodite što? Svijet ide dalje. Svi prežive bez mene tih par dana dok punim baterije.
Predlažem i vama da promatrate tijelo i osim kada ste bolesni i stvara vam probleme ili kada se gledate u ogledalo i uočavate samo "nedostatke".
Primijetite kako se tijelo samoiscjeljuje nakon što se primjerice porežemo, oporavljamo od neke bolesti ili operacije.
Primijetite kako tijelo brzo postaje izdržljivije, otpornije i snažnije čim krenemo s vježbanjem.
Primijetite kako će tijelo brzo oprostiti vrijeme zanemarivanja koje činimo kroz unos nezdrave hrane, nedovoljno spavanja. zanemarivanje ili pretjerivanje s fizičkom aktivnošću.
Zašto mu ne bismo vratili istom mjerom? Zašto mu ne bismo pokazali da prepoznajemo brigu tijela za nas i krenuli se b
Comments