Njegujmo tijelo kako ono njeguje nas
Jedna od najljepših riječi na engleskom jeziku mi je "nurture", čiji doslovni prijevod ne postoji na hrvatskom. Najbliže što mi imamo na hrvatskom bi bilo "hraniti s ljubavlju", odnosno njegovati.
Kroz tu ideju može se opisati i osnovna ideja mog pristupa vježbanju - da kroz pokret njegujemo i slavimo svoje tijelo, da je svaki pokret koji činimo izraz poštovanja i zahvalnosti prema tijelu. Da kroz pokret vraćamo tijelu ljubav koju nam svakodnevno daje. Takav pristup njegujem u vlastitom vježbanju, a trudim se i svojim polaznicima pomoći da prihvate, njeguju i poštuju svoje tijelo.
Kao i do svih zaključaka do kojih u životu dođemo, bila sam vođena osobnim iskustvom. Moj odnos s tijelom se naglo zakomplicirao kada sam ušla u pubertet. Širenje bokova, prve strije i one dvije točkice kada bih baš jako stisla bedra sam proglasila celulitnim bedrima, koje sam od tada krenula skrivati. Počela sam doživljavati svoje tijelo kao manjkavo, prepuno mana i prestala nositi hlače do pola bedara.
U posljednjih nekoliko godina, sazrijevajući i rješavajući se Photoshop standarda iz modnih časopisa, učim se gledati na tijelo drugačije i pristupati mu na prijateljskiji način.
Postajem zahvalna za to što je tijelo trpilo manjak sna za vrijeme studiranja i noćnih izlazaka, za sav alkohol koji sam tada unosila u sebe, što niti sam pazila da jedem zdravo, niti da vježbam. Tijelo je sve to strpljivo podnosilo, eliminiralo štetne tvari i čekalo da ga krenem njegovati.
Postajem zahvalna što tijelo surađuje sa mnom u nastojanju da već godinama nemam simptome atopijskog dermatitisa.
Kada sam počela s otkrivanjem vježbanja kroz yogu, nije to odmah bilo njegovanje tijela. Nisam prirodno baš fleksibilna osoba, pa sam bila nezadovoljna s tijelom što primjerice nije sretno u lotusu, što mi jako duboke rotacije kralježnice ne odgovaraju i što ne mogu vježbati fizički intenzivno koliko sam smatrala da trebam.
Ne znam točno u kojem trenutku sam prestala s dvosatnim vježbanjem 4-5 puta tjedno, jer sam shvatila da sam pod konstantnom upalom mišića, no tada se moj odnos prema tijelu i prema vježbanju drastično promijenio.
Od tada vježbam koliko mi u tom trenutku paše. Ostajem, promatram senzacije i dišem. Nema guranja, nema stremljenja i nije mi bitan fizički napredak. Ne vježbam više položaje za koje uviđam da mi ne odgovaraju. Od tada vježbam s opuštenim licem, uživajući u pokretu. Bez očekivanja od tijela. Bez osuđivanja tijela. Bez da me vječno nezadovoljni ego vodi u neko samodokazivanje.
Evo primjera na koji mi je tijelo zahvalilo. Slika s lijeve strane je iz 2014., a desna 2016.
Obratite pozornost na lijevo rame - kako se kroz 2 godine vježbanja tijelo samo balansiralo i vratilo u poravnjanje.
Osim kroz promjenu pristupa vježbanju, dajem tijelu bolju hranu kroz kvalitetniju ishranu.
Ne dopuštam si više da sam neispavana.
Kada vidim da sam umorna, uzmem si 2-3 dana pauze od svega.
I pogodite što? Svijet ide dalje. Svi prežive bez mene tih par dana dok punim baterije.
Predlažem i vama da promatrate tijelo i osim kada ste bolesni i stvara vam probleme ili kada se gledate u ogledalo i uočavate samo "nedostatke".
Primijetite kako se tijelo samoiscjeljuje nakon što se primjerice porežemo, oporavljamo od neke bolesti ili operacije.
Primijetite kako tijelo brzo postaje izdržljivije, otpornije i snažnije čim krenemo s vježbanjem.
Primijetite kako će tijelo brzo oprostiti vrijeme zanemarivanja koje činimo kroz unos nezdrave hrane, nedovoljno spavanja. zanemarivanje ili pretjerivanje s fizičkom aktivnošću.
Zašto mu ne bismo vratili istom mjerom? Zašto mu ne bismo pokazali da prepoznajemo brigu tijela za nas i krenuli se b
